ALLAHümme salli ala seyyidina
Muhammedin ve ala ali seyyidina ve Nebiyyina Muhammed..





Allâhümme salli alâ seyyidinâ Muhammedin ve ala âli seyyidinâ Muhammedin vesellim.

subota, 28. siječnja 2012.


POSLANIK MUHAMMED S.A.W.S. KAO VOJSKOVODJA

Kada već govorimo o ahlaku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ratu, lijepo bi bilo da  spomenemo posebna politička svojstva kojima se odlikovao ovaj veliki vojskovođa. Ovdje pod politikom ciljamo na upravljanje državnim poslovima, mudro, pametno i sa iskustvom.

PRVA STUDIJA

Osobita politička svojstva Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao vojskovođe


Kada već govorimo o ahlaku1 Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ratu, lijepo bi bilo da  spomenemo posebna politička svojstva kojima se odlikovao ovaj veliki vojskovođa. Ovdje pod politikom ciljamo na upravljanje državnim poslovima, mudro, pametno i sa iskustvom.

U okrilju ovog shvatanja pojma politike, jasno je da čovjek ovo ne može naučiti iz knjige ili u školi, već je to uglavnom stvar fitre2, ali mi ne negiramo ulogu znanja u kaljenju i uzdizanju fitre. Nema sumnje da je Allah Svom Poslaniku podario oštroumnost, mudrost, dalekovidnost i lijepi postupak u svim stvarima na način na koji je nemoguće opisati. Ovo ćeš jasno vidjeti ukoliko prolistaš njegovu plemenitu biografiju, a to prije svega postaje jasno pojašnjenjem njegove mudre politike kako na unutrašnjem tako i na spoljnjem nivou.

PRVA CJELINA

Unutrašnja politika Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem


Unutrašnju politiku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo rezimirati u slijedećim stvarima:
1) Upravljanje državom u svim njenim dijelovima

Poslanik je upravu državom u svim mjestima oglasio onoga dana kada je Bilalu naredio da prouči ezan. Zadaća ezana nije bila samo poziv za namaz već i oficijalni oglas iz oficijalnog predstavništva države – džamije - o uspostavljanju Allahove države na zemlji pod vođstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem.

2) Okupljanje svih kapaciteta u državi koliko god je to moguće

Država opstaje i uzdiže se iskrenim kapacitetima koji se u njoj nalaze. Povećavanjem tih kapaciteta uzdiže se i napreduje država. Zato je Allahov Poslanik nastojao da okupi sve kapacitete, kako bi dali svoj doprinos u izgradnji islamske države i njenom napretku. To je činio pozivom u hidžru u Medinu – prijestonicu islamske države.
3) Iskorjenjivanje mržnje i sijanje ljubavi

Oštrouman predsjednik jeste onaj predsjednik koji zna kako i na koji način iskorijeniti mržnju iz srca svoga naroda i umjesto nje posaditi ljubav i poštovanje. Ovo je ono što je učinio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na slijedeći način:
a) Činjenje dobročinstva i suzdržavanje od nanošenja bilo kakvog ezijeta

Ovo se vidi iz njegova postupka sa Ebu Sufjanom - vođom Kurejšija - čije je srce bilo ispunjeno mržnjom prema Muhammedu. Ebu Sufjan je mislio da će ga Poslanik lišiti časti i ugleda kojeg je imao među svojim narodom. Međutim, Poslanik je svojim mudrim postupkom iščupao mržnju iz njegova srca i potvrdio da islam ponositom samo povećava njegov ponos. To je učinio time što je na dan osvajanja Mekke rekao: “Ko uđe u kuću Ebu Sufjana biće siguran.”3
b) Blagost u obraćanju i preobraćanje neprijatelja u prijatelja

Ova stvar se jasno vidi u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan osvajanja Mekke, kada se obratio Kurejšijama sljedećim riječima: “O skupino Kurejšija, šta mislite, kako ću postupati sa vama?” Pa su rekli: “Hajren, ti si plemeniti brat, sin plemenitog brata.” Tada im on reče: “Idite, slobodni ste.”
Ovdje se ogleda rječitost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On nije samo rekao idite, već je dodao slobodni ste.4
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobro zna taj osjećaj duše kada se oslobodi robstva. Kako je samo divan taj osjećaj! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je njihov osjećaj da će biti zarobljenici zamijenio osjećajem da su slobodni.
c) Islam je vjera bratstva koja poziva u ravnopravnost i međusobno potpomaganje

Ovo zapažamo iz obraćanja Poslanika stanovnicima Mekke, nakon što je bila osvojena. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im se obratio govorom u kojem se nije moglo naći zadovoljavanje osvetom ili kibur (oholost). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je pojasnio principe jednakosti ljudi i međusobnog potpomaganja kojeg islam naređuje. Tada je rekao: “O skupino Kurejšija, Allah je od vas odstranio džahilijetsku oholost i hvalisanje očevima. Ljudi su od Adema, a Adem je od zemlje.”5

Uzvišeni kaže: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa” (El-Hudžurat, 13)


4. Smirivanje i pridobijanje srca ljudi

Ponekad predsjednik  biva primoran na neoubičajeni postupak ili postupak koji je oprečan onome što zahtjeva analogija, zbog određene koristi koju on vidi u takvom postupku. Čak neko možda i pomisli da je uskraćeno pravo onome ko ga zaslužuje. U takvoj situaciji neophodno je da se onima, koji smatraju da im je nanešena nepravda, pojasni korist u takvom postupku da bi se njihova srca smirila.
Pridobijanje srca i obveseljivanje duša spada u najveća djela i najplemenitija svojstva. Stoga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupao. Pogledaj kako je postupio kada ga je Sad ibn Ubade obavjestio da su mu ensarije zamjerile jer im nije dao ništa od plijena. Poslanik ih nije ostavio sve dok nije smirio njihova srca i zadovoljio.
Iz ovog postupka Allahova Poslanika zapažamo sljedeća plemenita svojstva:

a) Prihvatanje kritike iz bojazni da se ne izgubi naklonost ljudi

Sad ibn Ubade je ušao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “O Allahov Poslaniče, ovi ljudi su ti zamjerili zbog tvog postupka sa ovim plijenom kojeg si podjelio među svojim narodom. Dao si velike poklone arapskim plemenima a ensarijama nisi dao ništa.” Poslanik ga upita: “A šta je s tobom, o Sade?” “Ja sam samo čovjek iz svog naroda” – odgovori on.
Poslanik je naredio da se okupe ensarije, a zatim im se obratio i zadovoljio ih iz ljubavi prema njima i bojazni da ih ne izgubi.

b) Nezaboravljanje zasluge vlasnicima zasluge i nezanošenje ratnom pobjedom

Kada je Poslanik došao ensarijama, zahvalio se Allahu onako kako to Njemu dolikuje, a potom rekao: “O skupino ensarija, do mene je doprlo da ste nešto rekli i meni zamjerili... Zar vam nisam došao kad ste bili u zabludi, pa vas je Allah uputio... i siromašni, pa vas je Allah bogatim učinio... bili ste neprijatelji jedni drugima, pa je Allah vaša srca objedinio.” Odgovorili su: “Jeste, Allahu i Njegovom Poslaniku pripada zasluga.” Poslanik im reče: “Zar mi nećete odgovoriti skupino ensarija?” “A čime da ti odgovorimo” – odgovoriše oni -, “kad Allahu i Njegovom Poslaniku pripada zasluga.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem im reče: “Tako mi Allaha, da ste htjeli rekli bi, a istinu bi rekli,: 'Došao si nam kada su te drugi utjerivali u laž a mi smo  ti povjerovali, ponižen pa smo te pomogli, protjeran pa smo ti utočište pružili, i siromašan pa smo te bogatim učinili.'”6
Poslanik je bio pobjednik, a pri pobjedi čovjek osjeća ponos i sjaj. Međutim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaboravio zaslugu vlasnicima zasluge ni u trenutku pobjede i ponosa.
c) Predstavljanje jasne pozicije i stanja koje budi razum iz trenutne misaone nesvjesti

Ovo se dešavalo na puno mjesta. Spomenućemo samo jedan primer, a to su riječi Poslanika upućene ensarijama, koji su mu zamjerili zbog njegove podjele. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je između ostalog rekao: “Zar ste mi zamjerili, o ensarije, za malo dunjaluka kojim sam htio pridobiti srca ljudi da bi primili islam, a vas prepustio vašem islamu. Zar niste zadovoljni, o ensarije, da se ljudi vrate sa stokom i kamilama a vi sa Allahovim Poslanikom. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, da nije hidžre bio bi čovjek od ensarija. Kada bi ljudi krenuli jednim, a ensarije drugim putem - krenuo bi putem ensarija. Gospodaru moj, smiluj se ensarijama, i sinovima ensarija, i sinovima sinova ensarija.” Ensarije su zaplakali tako da su suze nakvasile njihove brade. Odgovorili su: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom kao udjelom.”7
Ensarije su, čim su čuli ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput munje predstavili jasnu poziciju i stanje onoga što im je Poslanik rekao:  ljudi koji se kupuju imanom; nasuprot ljudi koji se kupuju imetkom. Ljudi koji se vraćaju sa Poslanikom; nasuprot ljudi koji se vraćaju sa stokom i kamilama. Ova slika ih je probudila iz misaone nesvjesti u koju su upali dok je Poslanik još bio pred njima. Uvidjeli su grešku, u koju ljudi poput njih nisu trebali upasti, zato su plačući govorili:  “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom kao udjelom.”
http://yazar.sezgiler.com/wp-content/uploads/kirmizi_gul_hz-muhammed_sav.jpg
allahov-poslanikJesmo li ikada na dunjaluku vidjeli ovakav metod politike kojeg je praktikovao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?


5. Unutarnja stabilnost i sigurnost

Svaka država - koja nema unutrašnju stabilnost i sigurnost - nije u stanju da izgradi sebe niti da se suprostavi neprijatelju.
Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao ostvariti unutrašnju stabilnost i sigurnost u islamskoj državi. Ovo se jasno ogleda u sljedećim postupcima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

a) Sklapanje ugovora sa onima koji nemaju ugovor

Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, sklopio je ugovor sa jevrejima, koji je trebao biti garancija unutarnje stabilnosti. Jevreji uvjek mogu predstavljti predmet nesigurnosti i destabilizacije države, zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa njma sklopio ugovor o nenapadanju i zajedničkoj odbrani od strane neprijatelja.8
b) Popuštanje u nekim političkim postupcima ali ne i akidi

Ovo se dosta često ponavljalo u ophođenju sa kolovođom munafika Abdullahom ibn Ubejjom ibn Selulom . Da spomenumo neke od tih primjera:

- Lijepo ophođenje prema onima kiji se ružno ophode

Ibn Selul je imao ugled u svom narodu. Imao je i sljedbenike koji su mu bili pokorni. Zato ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uznemiravao jer bi to predstavljalo destabilizaciju stanja unutar države. To se između ostalog vidi u slučaju plemena Benu Kajnuka, koji su se predali Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Selul je tada tražio od Poslanika da lijepo postupi prema njima, ružno se ophodeći prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Govorio je: “O Muhammede, lijepo postupi prema mojim štićenicima.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se tada naljutio, ljutnjom koja se odrazila na njegovom licu. Zatim je udovoljio njegovoj molbi i pustio Benu Kajnuka protjeravši ih iz Medine.

- Davanje prijednosti oprostu pored toga što je bio u stanju da kazni

Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, domogao plemena Benu Nedir, Ibn Selul i njegov džemat su im priskočili u pomoć. Iz tog razloga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oprostio njima i protjerao ih iz Medine, vodeći računa o unutrašnjoj stabilnosti i sigurnosti države.
Le Dernier Sermon du Prophète (saw)

- Dobročinstvo pored jako ružnih postupaka

Kada je Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, završio sa bitkom Benu Mustalek, posvađala su se dva čovjeka oko vode. Jedan od njih je bio od muhadžira a drugi odensarija.9
Ibn Selul je iskoristio ovu priliku da bi potpalio vatru fitne između ensarija i muhadžira, pa reče - a sjedeo je među svojim narodom: “Zar tako postupaju, a stijesnili su nas u našim naseljima? Vallahi naš i njihov primjer jeste poput onoga koji kaže:  'Nahraniš li pašče uješće te.' Ako se vratimo u Medinu ponositiji će sigurno izbaciti poniženijeg.”10

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mudro reagovao na ove riječi.11 Jedinstvenom mudrošću i inteligencijom, kakvoj nema slične, ugasio je plamen ove fitne koja je umalo podjelila ljude na dva politička tabora. Naredio je da se krene na put ka Medini da se ljudi ne bi zauzeli ovom fitnom i šejtanu pružili priliku da se uvuče u njihove duše. Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, je putovao čitav dan i noć bez prestanka da bi se tek sutradan prije podneva zaustavio. S obzirom da su ljudi bili umorni zaspali su, a potom se zauzeli sobom i umorom a fitnu potpuno zaboravili.

Možda će neko reći:  “Ovakav način čuvanja unutrašnje stabilnosti predstavlja slabost. Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, je trebao sasjeći glavu zmije a ne maziti njenu kožu.” Kažemo:  “Politika Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se razlikuje, jer on dugoročnije gleda na stvari. Sasjecanje glave zmiji koja ima svoje mladunce bi moglo dovesti do mržnje tih mladunaca prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a Poslanik je svojim narodom htio upravljati ljubavlju i mirom a ne sabljom.”

Zato kada smo u stanju posijati sjeme ljubavi ne potežemo za sabljom. Ovo je ono što je pripadnike islama učinilo spremnim da žrtvuju sve što posjeduju u odbrani Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove države.12

Nema komentara:

Objavi komentar